Kad je bila mala, vjerojatno kao i sva djeca, tokom faze zaluđenosti zvanju duhova i ostalih "benignih" dječjih interesa za stvari koje su pokupili iz filmova - zajedno sa svojih par prijateljica, Mirjana je napravila ouija ploču od papirića.
Ouija ploča je inače sredstvo pomoću kojeg se navodno može, ukoliko se koristi na pravi način, komunicirati sa svijetom koji našim defaultnim osjetilima nije dostupan - iako doduše mislim da je tu češće riječ o nekoj kolektivnoj svijesti koja se može projicirat kao npr. entitet. U osnovi sastoji se od svih slova, brojki 0 do 9 te riječi "da", "ne" i "doviđenja" - neke imaju i više riječi, znakova, boja i slično. Nekakvo staklo ili sličan predmet služi kao kursor, navigator, kojeg dotiču svi prisutni, a pomiče se prema određenim slovima, brojkama ili riječima - ovisno o odgovoru na zadano pitanje - bez da netko od prisutnih utječe na smjer.
No vratimo se mi na njihovu priču. ...nakon vlastitog rituala dozivanja nekog "s druge strane" za komunikaciju, pitanja su postavljanja i čaša je klizila preko slova davajući im odgovore. Kako naravno nijedna nije posve vjerovala da bar jedna od njih ne pomiče čašu, nisu se pretjerano prestrašile i sve su gledale kao igru - pomalo bizarnu, ali samo bezazlenu zafrkanciju. Nedugo zatim su iz stana izašle u dvor i rastale se - ostale su samo Mirjana i njena jedna prijateljica.
Par trenutaka kasnije pojavio se čovjek, i prišao im. Upitao ih je nešto u stilu: "što ste me pozvale?"
Zbunjene obje, pomalo prestrašene jer bio je mrak, a i čovjeka nisu poznavale, uostalom kao da se pojavio od nikud - rekle su kako ne znaju o čemu on govori, nakon čega je ova druga prijateljica pobjegla, ostavljajući Mirjanu samu.
Vidno ljut rekao je kako je upravo bio u hotelskoj sobi u Dubrovniku (inače ovo se sve događalo u Splitu) sa dvije žene i kako su ga prekinule u njegovom poslu, te da nije pristojno dozivat nekog ukoliko ga uistinu ne trebaju. Mirjana, iako prestrašena, rekla je da to više neće raditi - na što je čovjek samo otišao. Izašao je iz dvora, a kad je Mirjana potrčala za njim na cesti nije bilo nikoga. Čovjek kao da je ispario.
I danas, kojih 30ak godina kasnije, misteriju cijelog tog događaja nije razriješila. Da ih je netko čuo, pa zezao nije bilo moguće, jer dok su se igrale s ouija pločom bile su zatvorene u stanu, a to i ne objašnjava misteriozan nestanak čovjeka. Halucinacija nije, jer su onda obje halucinirale posve istu priču a to je praktički nemoguće. Izgleda da nije posve nemoguće uspostavit komunikaciju s onostranskim, ma što da se nalazilo tamo, no iz priloženog iskustva - bolje vam je da imate dobar razlog da to učinite - jer očito i stanovnici tog svijeta imaju potrebe od kojih se teže odvajaju.
Ouija ploča je inače sredstvo pomoću kojeg se navodno može, ukoliko se koristi na pravi način, komunicirati sa svijetom koji našim defaultnim osjetilima nije dostupan - iako doduše mislim da je tu češće riječ o nekoj kolektivnoj svijesti koja se može projicirat kao npr. entitet. U osnovi sastoji se od svih slova, brojki 0 do 9 te riječi "da", "ne" i "doviđenja" - neke imaju i više riječi, znakova, boja i slično. Nekakvo staklo ili sličan predmet služi kao kursor, navigator, kojeg dotiču svi prisutni, a pomiče se prema određenim slovima, brojkama ili riječima - ovisno o odgovoru na zadano pitanje - bez da netko od prisutnih utječe na smjer.
No vratimo se mi na njihovu priču. ...nakon vlastitog rituala dozivanja nekog "s druge strane" za komunikaciju, pitanja su postavljanja i čaša je klizila preko slova davajući im odgovore. Kako naravno nijedna nije posve vjerovala da bar jedna od njih ne pomiče čašu, nisu se pretjerano prestrašile i sve su gledale kao igru - pomalo bizarnu, ali samo bezazlenu zafrkanciju. Nedugo zatim su iz stana izašle u dvor i rastale se - ostale su samo Mirjana i njena jedna prijateljica.
Par trenutaka kasnije pojavio se čovjek, i prišao im. Upitao ih je nešto u stilu: "što ste me pozvale?"
Zbunjene obje, pomalo prestrašene jer bio je mrak, a i čovjeka nisu poznavale, uostalom kao da se pojavio od nikud - rekle su kako ne znaju o čemu on govori, nakon čega je ova druga prijateljica pobjegla, ostavljajući Mirjanu samu.
Vidno ljut rekao je kako je upravo bio u hotelskoj sobi u Dubrovniku (inače ovo se sve događalo u Splitu) sa dvije žene i kako su ga prekinule u njegovom poslu, te da nije pristojno dozivat nekog ukoliko ga uistinu ne trebaju. Mirjana, iako prestrašena, rekla je da to više neće raditi - na što je čovjek samo otišao. Izašao je iz dvora, a kad je Mirjana potrčala za njim na cesti nije bilo nikoga. Čovjek kao da je ispario.
I danas, kojih 30ak godina kasnije, misteriju cijelog tog događaja nije razriješila. Da ih je netko čuo, pa zezao nije bilo moguće, jer dok su se igrale s ouija pločom bile su zatvorene u stanu, a to i ne objašnjava misteriozan nestanak čovjeka. Halucinacija nije, jer su onda obje halucinirale posve istu priču a to je praktički nemoguće. Izgleda da nije posve nemoguće uspostavit komunikaciju s onostranskim, ma što da se nalazilo tamo, no iz priloženog iskustva - bolje vam je da imate dobar razlog da to učinite - jer očito i stanovnici tog svijeta imaju potrebe od kojih se teže odvajaju.
Nema komentara:
Objavi komentar